Sve veći broj pacijenata u Hrvatskoj ostaje bez svog obiteljskog liječnika, dok se zdravstveni sustav suočava sa sve većim brojem nedostatka zdravstvenih djelatnika. Ordinacije diljem zemlje ostaju bez nositelja timova, a raspisani natječaji za nova zapošljavanja često prolaze bez ikakvog odaziva. Za ovakvu situaciju, zdravstvena administracija osmislila je prihvatljiv model i naziv – tim bez nositelja ( TBN ). U praksi to znači da je ordinacija otvorena, pacijenti joj administrativno pripadaju, u njoj stalno radi medicinska sestra, a liječnici se izmjenjiju. Osnovno obilježje takvih timova je nedostatak kontinuiteta zdravstvene skrbi koja je ugrađena u povjest obiteljske medicine ( OM ), njen je osnovni smisao i uvjet kvalitete rada. Posljedice tog problema najviše osjećaju pacijenti, koji su prisiljeni tražiti zdravstvenu skrb bez kontinuiteta, a pogoršanje u dostupnosti primarne zdravstvene zaštite ( PZZ ) sve je očitije. Medicinska sestra, koja ostaje, djeluje kao „sidro sigurnosti“ ordinacije, osiguravajući kontinuitet, operativno timsko znanje i stabilnost organizacijske kulture. Aktivnosti i uloge koje poduzima u toj situaciji, nadilaze standardne opise poslova i kompentencija, a poduzima ih s ciljem što brže stabilizacije poslovnog okružja. Svoje uloge i aktivnosti prebacije s isključivog fokusiranja na izvršavanje radnih zadataka na upravljnje situacijom “ revolving door-a“. To podrazumjeva njeno proaktivno ponašanje u vidu vidljivog vodstva, osobnu odgovornost i djelovanje s integritetom. U trenutku odlaska dosadašnjeg liječnika, rađa se stresna krizna situacija za pacijente, medicinsku sestru i liječnika koji dolazi. Adaptacija na novonastalu situaciju zahtjeva brzu prilagodbu promjenama.
Ovaj rad prezentira odvijanje rada u takvoj nestabilnoj, nesigurnoj i stresnoj situaciji koja kao i svi događaji u životu može biti mač s dvije oštrice. Ili se prepustit stihiji ili slijediti vlastiti intelekt i kreativnost na dobrobit pacijenata, novog liječnika i nje same.
